Nema kluba u Srbiji koji se toliko izdigao, pa pao. I to, uglavnom, sa istim ljudima u rukovodstvu. Naš narod ima običaj da kaže „koliko para, toliko muzike“. Ima i toga… Drugi kažu „ponestalo para, ponestalo pameti“…
I pitanje je da li bi se Bečej izvukao iz tiskog mulja, da se pre tri godine nije krenulo od „nule“. Uslovno rečeno, novi klub OFK Bečej 1918. je u startu ispravio grešku da u grbu piše 1920, kada je klub osnovan 1918. godine. Međutim, to ne znači da je fudbalska lopta počela da skakuće po bečejskim ledinama posle Prvog svetskog rata. Šutirala se lopta na Šištaku i drugim ledinama još 1911, ali je tek po završetku Velikog rata klub organizovan i osnovan. Vremenom je menjao ime, imao uspone i padove, ali poslednja decenija prošlog veka ostaće upisana zlatnim slovima u istoriji bečejskog fudbala.
Prvo su se u sezoni 1990/1. prošetali Međurepubličkom ligom „sever“, naredne godine su protutnjali Drugom ligom i u sezoni 1992/3. postali prvoligaši. Nisu se tu zaustavili. Kao četvrtoplasirani, u leto 1995. igrali su u Intertoto kupu, a narednog leta u kvalifikacijama za kup UEFA. Punih šest sezona su bili elitni ligaši, potom šest sezona drugoligaši, još tri godine srpskoligaši i onda sledi strmoglavi pad u „tiski mulj“, odakle su se vinuli u evropske visine početkom osamdesetih godina.
-Za nas koji smo se pre tri godine upustili u avanturu spašavanja bečejskog fudbala, tradicija je bila opterećujući faktor. U današnje vreme, ondašnji vrhunski rezultati se ne mogu ponoviti. Naša realnost je, gledano s organizacionog i finansijskog aspekta, aktuelna Bačka zona, eventualno Srpska liga – Vojvodina. Istina je da smo značajno podigli oba aspekta, organizacioni i finansijski, što potvrđuju i ostvareni rezultati u poslednje dve sezone, mada oni nisu uvek pravo merilo rada. Jer, mi smo pre rezultata prvo stvorili stabilan klub, poboljšali uslove za rad i takmičenje, a onda i navijače. Klupska zgrada na Gradskom stadionu nije samo okrečena, nego su i svlačionice uređene, oprema nabaljena… Vodi se računa o oba, glavnom i pomoćnom, terena, ofarbana je metalna ograda oko igrališta, zid na zapadnoj strani stadiona je omalterisan… Oronula betonska tribina, gde je pretila opasnost da se neko od navijača povredi, potpuno je rekonstruisana i postavljeno je 300 plastičnih sedišta. Za bočne montažne tribine su kupljene nove drvene folcne i lagerovane u podtribinskom prostoru, a kada bude, daj Bože, povećano interesovaje za naše utakmice, odmah ćemo ih postaviti na metalnu konstrukciju i preko hiljadu gledalaca će moći udobno da prati dešavanja na terenu, započinje aktuelnu fudbalsku priču bačkog Bečeja predsednik kluba Dragan Koča Kovačev. Za razliku od pre četvrt veka, ekipa je sastavljena od sopstvenog kadra. Uglavnom su to mladi igrači ponikli u spostvenoj fudbalskoj školi ili u klubovimaaiz najbliže okoline.
-Imamo sastav na koji možemo da računamo nekoliko godina unapred.
U međuvremenu, naši pioniri i kadeti, koji su stabilni članovi Kvalitetene lige Vojvodine, stasavaju i kada dođe vreme dobiće priliku da se dokažu u matičnom klubu. To je naše veliko bogatstvo. Uostalom, lane smo se prošetali područnom ligom i smatrali smo da je sastav kvalitetan da se nosi i u zonskoj konkurenciji. Nismo se prevarili. U prvih sedam kola smo imali maksimalan učinak. Nismo u istom ritmu završili polusezonu, ali zadovoljni smo drugim mestom. Idealna pozicija da se napadne titula prvaka, pogotovo što imamo dalako bolji raspored od lidera iz Prigrevice. Međutim, nama nije osnovni cilj titula prvaka u debitantskoj godini među zonašima. Želja nam je, prvenstveno, da dokažemo da smo ojačali kao klub u celini, a ako se kockice poklope, nećemo propustiti da priliku da stvorimo pobednički mozaik, nastavlja predsednik Bečejaca Dragan Kovačev. Koliko je svojevremeno bilo novca za nesmetano funkcionisanje fudbalskog i vaterpolo kluba, koji je osvojio šest domaćih „duplih kruna“, epitet vicešampiona i titulu evropskog prvaka, toliko se danas vodi računa o svakom dinaru.
-Ne želim da kukam ili, ne daj Bože, kritikujem bilo koga, pošto su u sličnoj situaciji i ostali klubovi našeg ranga takmičenja ili klubovi drugih sportova u Bečeju. Domaćinski se ponašamo i racionalno koristimo svaki dinar iz budžeta ili nabavljen sa strane od sponzora. Pružamo se koliki nam je guber i to je razlog što se oslanjamo na sopstveni igrački kadar i nemamo bolesne ambicije. Naprotiv. Romantika je počela da se budi kraj Tise. Očekujemo već na proleće da bude razigrana, a za godinu ili dve, kada počnu u kontinuitetu da pristižu plodovi rada naše škole fudbala, srpskoligaška konkurencija će biti realnost, zaključuje prvi čovek agilnog rukovodstva OFK Bečej 1918. Dragan Koča Kovačev.
Pored dobrih igara u prvenstvu, Bečejci su uspešni i u kupu, pa ih na proleće čeka finale kupa FSS na području TFS Novi Sad protiv strih znanaca „hajduka“ iz Čuruga.
Dvojica aktuelnih golgetera bečejskog fudbala su Šandor Mihalec i Žarko Kobiljski. U prošloj sezoni područne lige od 102 gola, oni su postigli, gotovo, polovinu. Mihalec 32, a Kobiljski 18. Na polusezoni zonske konkurencije njihov učinak je ravno trećina. Od 39 golova, Mihalec je postigao 13, a Kobiljski 10. 149 puta nosio je dres Bečeja u Prvoj saveznoj ligi sadašnji trener OFK Bečej 1918 Dalibor Novčić.
Lična karta: OFK Bečej 1918.
Osnovan: 1918.
Stadion: Gradski kraj Tise
Kapacitet: 1.000
Predsednik: Dragan Kovačev
Trener: Dalibor Novčić
Klupska boja: plavo – bela