Umro je „profesor“! Koji profesor, kada ih u Bečeju ima toliko? Istina je da ima mnogo profesora u Bečeju, ali svaki od njih ima svoje ime i prezime. Za jednog je bilo dovoljno reći „profesor“, iako je po obrazovanju bio mašinski inženjer, i da veliki broj sugrađana odmah zna o kome se radi.

Doda li se tome da je poslednjih godina bio vlasnik kablovskog televizijskog kanala INFO Bečej, jasno je da je u pitanju Imre Pastor. Prvo je utihnuo njegov INFO Bečej, koji je on iznedrio i u teškim uslovima održavao, a ovih dana i on u 69. godini. Umesto klasičnog In memoriama, evo napisa koji sam objavio u novosadskom dnevnom listu Dnevnik ne, baš, tako davno, 14. januara 2014. godine, koji otkriva neke detalje iz života „profesora“.

Bečejac Imre Pastor ima sreću da čitav život radi šta voli

Dobre vesti teku kroz kabl

Bečejac Imre Pastor ima sreću da čitav život radi šta voli Dobre vesti teku kroz kabl Nema veće sreće i zadovoljstva u životu od rada onoga što se voli. Sedmogodišnji penzioner iz Bečeja Imre Pastor (67) je jedan od retkih kojima je to uspelo u životu. Mada se nije obrazovao za poziv pedagoga, „profesor“, kako ga većina sugrađana oslovljava, je pune četiri decenije proveo radeći u školskoj učionici sa decom.

– Posle završene mašinske škole u Bečeju, stekao sam diplomu mašinskog inženjera u Novom Sadu. Za očekivati je bilo da stečeno znanje oplemenim u nekoj privrednoj firmi tada razvijenog poljoprivredno-industrijskog Bečeja, ali sam, igrom slučaja, 1966. godine dobio posao profesora u Školi učenika u privredi i zauvek ostao s dnevnikom u ruci. Istina, imao sam, po direktivi ondašnje vlasti, „izleta“ u Štab teritorijalne odbrane, PIK Bečej i Fabriku četaka „Tisa“, ali sam i tada honorarno radio u Mašinskoj školi. To oblikovanje ljudske duše, mislim na decu, za mene je bio lep i plemenit posao. Jer, nekada se, pored obrazovanja, velika pažnja poklanjala i vaspitanju dece. Predavao sam stručne predmete ravnopravno na srpskom i mađarskom nastavnom jeziku i stekao, bez lažne skromnosti, autoritet i prijatelje među učenicima. To mi je, uostalom, pomoglo i usmerilo da, evo, već desetak godina imam sopstveni kablovski kanal INFO – Bečej i, opet, radim s ljudima i ono što volim, započinje svoju životnu priču Imre Pastor. U nemogućnosti da „probiju led“ u Bečeju, idejni tvorci kablovske televizije obratili su se za pomoć „profesoru“ i sve je počelo da se odvijaju željenim tokom.

– Pojasnio sam prvo sugrađanima mađarske nacionalnosti da je to prilika da ne hvataju samo dva kanala mađarske državne televizije putem satelita, već da prate i niz drugih atraktivnih i zabavnih kanala, iskren je Imre Pastor i dodaje. Stečeni autoritet u školi mi je pomogao, jer su mi oni kod kojih sam agitovao za novu kablovsku televiziju poverovali. Krenuo sam prvo u delove grada koji su pretežno naseljeni mađarskim življem, Donji grad, Novo Selo, Kućaheđ, a onda i u ostale. Paralelno sam i mojim bivšim učenicima srpske narodnosti pojasnio prednost kablovske televizije i kada je, posle par godina, SAT – TRAKT preuzeo telekomunikacione usluge sve je dobilo željeni okvir, a ja lokalni kanal, koji je isključivo marketinškog karaktera. Objavljujemo male oglase, muzičke želje, reklame… Od tih prihoda i živimo. Imamo i informativne emisije lokalnog okvira, omogućavamo verskim zajednicama, mesnim zajednicama, školama i drugim institucijama koje ne ostvaruju profit objavljivanje besplatnih konkursa, obaveštenja, upisa… Emitujemo 24 sata program, a popunjvamo ga saradnjom s izdavačkim kućama iz Beograda i Novog Sada preuzimanjem nekih njihovih emisija. Na našu primedbu da mašinstvo i elektronika nisu baš ista oblast, profesor nam je pojasnio otkud on u novoj sferi interesovanja, mada, iskreno govoreći, sa lepom penzijom nije prisiljen da i danas radi „kao krtica“. – Mašinstvo je tvrdo, hladno, tu se sve zna, zupčanik se okreće, ležajevi, poluga… Zato je za mene elektronika bila izazov. U mladosti sam bio radio amater, pa je to samo povećalo moje interesovanje za onim što „teče“ kroz kabel, a pogotovo za audio i video prenosom snimka bez kabla. Uz to, ne mogu da ne radim. Odgovara mi ovaj posao, jer sam stalno u pokretu. Istina, ponekad osećam bolove u kolenu, krstima, ali teram dalje. Tu je profesor malo zastao, nasmejao se i onda nam pojasnio da ti bolovi nisu od nošenja dnevnika u ruci.

– U mladosti sam bio biciklista. Imao sam profesionalni bicikl marke „Favorit“ težak samo 4,3 kilograma i sa klupskim kolegama sam svakodnevno vozio do Novog Sada i nazad ili nekim drugim turama. To je, sigurno ostavilo malo traga, a još više moja mladalačka želja da tokom letnjeg školskog raspusta radim na gradilištima sa zidarima i tesarima, kako bih obezbedio školovanje. Tako sam preko leta zarađivao oko 140.000 dinara i to mi je bilo dovoljno da kupim knjige, sveske i drugi školski pribor. A posao na gradilištu nije bio nimalo lak, pogotovo što sam radio, bukvalno, za dvojicu. I plaćena mi je bila, prema učinku, dupla zarada. Umesto dvojice zidara, kako je normativom predviđeno, opsluživao sam četvoricu majstora. Znao sam da natovarim po 53 cigle na kolica i uz dasku da ih guran na spratni deo. To se nije moglo u patikama, već samo bos, jer sam se prstima, prosto, upijao u podlogu. Ma, mladost-ludost, zaključuje Pastor.

Narod kaže, „riđa kakav se oždrebi, takav i…“, a to znači i starost-ludost. Nema naš sagovornik potrebe da i danas svakodnevno radi. Kako sam priznaje, ima pristojnu penziju, supruga takođe, a i deca su mu situirana, od kojih je jedan mašinski inženjer i živi i radi u SAD, a drugi je magistrirao teologiju i sada radi doktorsku disertaciju iz filozofije, ali nešto mu ne da da miruje. I na radost brojnih sugrađana koji prate INFO kanal.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име