Ne mora uvek da bude puna sala, a trebalo je, da bi opšti utisak bio izvanredan. I da je bilo samo pedesetak ljudi u sali Gradskog pozorišta Bečej, koliko je nedostajalo da bude ispunjena do poslednjeg mesta, zahvaljujući onome šta je na sceni pokazao Državni ansambl „Kolo“, srećnici koji su prisustvovali koncertu morali bi da budu zadovoljni.
Profesionalnost od prvog tona narodnog orkestra, do poslednjeg koraka igračkog ansambla. Kreativnost, mladalačka lepršavost, a igračka zrelost tokom svih 90 minuta koncerta mamili su aplauz za aplauzom. Najviše po završetku poslednje koreografije „Dubočke kraljice“ igre iz Duboke u istočnoj Srbiji.
A počelo je igrama iz Šumadije, pa su se u kontinuitetu ređale muzikološki šarenolike i razdragane koreografije, igre iz Prizrena, starobosansko nemo kolo iz Glamoča, igre sa Stare planine, narodne igre iz okoline Niša, čobansko nadigravanje iz istočne Srbije, ciganska igra iz Vojvodine, bunjevačko kolo, igre iz Grnje Pčinje, a i narodni orkestar je izveo splet narodnih melodija. Predivno veče. Za uživanje. Kako je drugačije i moglo biti kada, u odvajkada raspevanoj i razigranoj Srbiji, zaigra i zapeva najbolji ansambl narodnih pesama i igara „Kolo“, koji od 15. maja 1948. godine igrom i pesmom oduševljava ne samo ljubitelje narodnih običaja u Srbiji, već širom planete. Generacije i generacije su iznele tradiciju dugu, evo, za dve godine ravno sedam decenija.
Podsećanja radi, prethodno gostovanje ansambla „Kolo“ u Bečeju okupilo je 30. septembra 2010. godine u dvorani „hrama sportova“, gotovo, 2000 gledalaca. Šta se to, u međuvremenu, dogodilo, da sada nije prodato ni 300 ulaznica. Da li su to Bečejci, preko noći, izgubili interesovanje za folklor ili su ulaznice po ceni od 400 dinara bile neprimerene za današnju ekonomsku moć Bečejaca… ili je narodu, makar bili to igra i pesma, svega dosta…
U svakom slučaju, ko je razmišljao da dođe na koncert, a nije došao, grdno je pogrešio. Takvo zadovoljstvo se ne doživljava svaki dan. Bar ne u Bečeju!