Deonica nesuđenog magistralnog puta Timišvar – Osijek od Kikinde do mosta preko Tise kod Ade je popravljena. Brojne rupe, od kojih su neke i tridesetak santimetara duboke bile, zakrpljene su, a prilaz pružnom prelazu železničke pruge između Bočara i Padeja je posut tucanikom i poravnat, pa više nema rupa poput kratera na Mesecu i opasnosti za sve sem traktora.
To je dobra vest za motorizovane putnike namernike iz Banata u Bačku i obrnuto tog dela potiskog regiona.
Međutim, i dalje se postavlja pitanje kada će biti postavljen završni habajući sloj, čime bi kolovoz bio završen i prvi uslov za bezbednost na putu osiguran. Jer, dok se to ne uradi, ovo je, po narodnoj, „seci uši, krpi d…“, pošto su se rupe na putu stvarale „kao na iznošenoj košulji“.

Drugi uslov za bezbednost je postavljanje horizontalne i vertikalne signalizacije, pa su se, primera radi, Bočarci dosetili i na vertikalnom kolcu postavili dve ukrštene plastične poluge, kako bi skrenuli pažnju da tu treba skrenuti ka njihovom selu!?
O košenju trave uz put je iluzorno i govoriti, jer je ona na pojedinim deonicama izrasla preko automobila i vožnja, pogotovo noću, je poput scena iz naučno – fantastičnih filmova.
Iako je srpski premijer Vojislava Koštunice 27. decembra 2006. godine položio kamen temeljac za most, samim tim i čitav projekat magistalnog puta Temišvar – Osijek, a vojvođanski premijer Bojan Pajtić 24. decembra 2010. godine pustio most u saobraćaj, evo osam godina kasnije još nije priveden pravoj nameni put dužine 16 kilometara!?
Očito da od toliko najavljivanog projekta magistralni put Temišvar – Osijek nije ostalo ni „M“, mada su predstavnici oba grada prilikom svečanosti u vreme puštanja mosta u saobraćaj pompezno najavljivani. Međutim, čudi da se se čelnici četiri opštine, Ada, Kikinda, Novi Bečej i Čoka ne zalažu za razrešenje ovog „saobraćajnog čvora“, pošto je ovim putem razdaljina između severnog Banata i Bačke prepolovljena.
Bilo kako bilo iz Ade se u Kikindu stiže za cca 30 min, lagane vožnje, bez svraćanja u Bočar. Trebalo bi da se gdin novinar provoza do Njeguševa ili B. TOPOLE,, gde i pored nanešenog habajućeg sloja ima sasvim pristojnih rupa.. To je priča džaba Vam most, ali šta drugo očekivati od budžetskih novinara.