„No Fixed Address“ je najnoviji album kanadskog rok sastava NickelBack koji je objavljen u jesen 14. novembra protekle godine. Naziv albuma nastao je jer se pesme nisu snimale na istim mestima i gradovima.
U pitanju je osmi po redu studijski album i on broji isto toliko pesama od kojih su najslušanije „What are you waiting for?“ i „Make me belive again“ Za razliku od predhodnog albuma „Here and now“ koji je objavljen 2011. godine, bend je promenio svoj stil, što mi se dopada, ali i ne jer mi se više sviđa hard rok, mada i u ovom albumu ima dosta pesama koje su me „naježile“. Međutim, smatram da je bend pre pisao bolje i interesantnije numere kao na primer na albumu „Dark Horse“, koji je po mom mišljenju jedan od najboljih albuma, a s ovom izjavom mislim da bi se većina poštovalaca njihovog zvuka složila.
Više volim da čujem električnu gitaru, bubnjeve i snažan vokal Čeda Krugera, što u ovom albumu baš i nije česta pojava. Pesme su sporijeg karaktera i opuštajuće, odnosno u većini pesama nema električne gitare, što je osetno. Ali, u ovom albumu pronalazim sebe, a pesme me opuštaju, te i slušam, u zavisnosti od raspoloženja, iznova i iznova. Nadam se da će se bend vratiti starom stilu i napraviti još jedan odličan album kao što je to „Dark Horse“.
Milan Arsić, polaznik obuke „Pokreni mehanizam“
Foto: kayfabenews