„Duh koji hoda“ Dejana Dukovskog je fragmentaran, višejezičan, autorefleksivan komad, porodična i društvena drama pobune u koju su utkani sastojci parodije, trilera, fantastike, apsurda. Tekst je utemeljen u filmskom i pozorišnom nasleđu – protagonista se direktno dovodi u vezu s likom iz filma „Taksista“, a radnja povremeno samosvesno odražava dešavanja iz Šekspirovog „Hamleta“, ističući preplitanja pozorišta i života, kao i Šekspirov pogled na svet kao pozornicu. Glasvni lik je Mara, finansijski skršen šekspirolog, u dugovima do guše, konkretna i metaforička figura smoždene kulture, odnosno kolosalne društvene nebrige za kulturne vrednosti. Ipak, on donosi nadu, imajući u vidu njegovo prometejstvo, beskompromisnu borbu za ispravljanje bolnih društvenih nepravdi.

Reditelj Aleksandar Popovski je tekst Dukovskog na scenu postavio u začudnom, stilizovanom, poetskom obličju. Uvedeni su elementi kabarea, songovi koji su doneli važne poetske dimenzije, pri čemu su stvorili važan kontrast prema brutalnosti dešavanja. A finalni song u predstavi obezbeđuje i hepi end, iako obojen ironijom, znatno upadljiviji nego u dramskom tekstu. U vezi sa time se može reći da je on donekle označio i značenjsku nadgradnju teksta, optimistički rediteljski komentar na Marove počinjene zločine.

"Duh koji hoda" | Foto: Miomir Polzović
„Duh koji hoda“ | Foto: Miomir Polzović

Scena je uglavnom pusta, jednostavna i mobilna drvena građa se razmešta po potrebi. U različitim scenama ona stilizovano označava različite prostore, na primer porodični dom, kada predstavlja police, ili groblje, kada određuje mrtvačke sanduke (scenografija Tadžiser Sevinć i Saša Senković). Ovo funkcionalno scenografsko rešenje nas je podsetilo na raniju predstavu Popovskog, „Brod za lutke“ (SNG, Ljubljana, 2009). Likovi su preovlađujuće groteskni, imaju predimenzionirane mane. Kiril bankar je preterano grubi egzekutor sistema (Milorad Kapor), Pop je krajnje koristoljubiv i pragmatičan biznismen (Igor Pavlović), a Žozefina laka žena koja se tretira kao džukela, poslušna je i snishodljiva, objekat više nego subjekat delanja (Višnja Obradović). Radoje Čupić je posebno upečatljivo, dijabolično predstavio više likova, otelotvorenja sistemskog zla u različitim varijacijama. Likovi koje on igra su beskrupulozni, surovi predstavnici sistema, Kelner, Nikolaj, Mesar, Vuk, sa kojima se protagonista fizički direktno obračunava. Protagonistu Maru realističnije igra Nenad Pećinar, što je značenjski utemeljeno, imajući u vidu smisao lika, njegovu odlučnost u okruženju ravnodušnih, zaplašenih, umrtvljenih pojedinaca. I njegova Marija (Jovana Stipić) ima opipljivije ljudske dimenzije, otelotvorenje je ženskih principa ljubavi i osećajnosti, u svetu ogrubelom od divljačke borbe za opstanak.

Portal „MojBečej“ nagrađuje sa dve karte čitaoca koji se prvi javi našoj redakciji putem imejla: redakcija@mojbecej.rs za sutrašnju predstavu, koja je na repertoaru u 19:30 u Srpskom narodnom pozorištu.

IZVORAna Tasić, Politika, 16. novembar 2016.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име