Muka naterala Janoševe da se okrenu voćarstvu i sada uživaju
Rakija, šljivovica posebno, je „kraljica pića“ na našim prostorima i svi su, uslovno rečeno, majstori u degustaciji. Dok ne preteraju.
Mnogi misle da sve znaju i o pečenju mučenice. Dok, kojim slučajem, i sami ne postanu proizvođači „vatrene vodice“. Ali, mnogo znanja je potrebno. Od samog početka i odabira vrsta sadnica, zatim njihovog gajenja i pripreme voća za destilaciju i, konačno, do „pečenja“ rakije.
Junak naše priče Dragan Janošev (61) iz Srbobrana nije išao tim putem. Nekako i podrazumljivo, jer je u mladosti igrao fudbal, a sport i alkohol ne idu zajedno.
-Nas Janoševe je muka naterala da se okrenemo voćarstvu, a potom i proizvodnji rakije, započinje svoju priču Dragan Janošev.
Supruga Slavica i ja ostali smo bez posla, jer su, njen „Elan“ i moj „Ferofleks“, pali u stečaj. Odjednom, sa ćerkom i sinom, ostadosmo bez ikakvih prihoda. Nadničarenje nam je pomoglo da preživimo. Kad je supruga dobila odštetu po tužbi protiv svoje firme, odlučimo da novac uložimo u kupovinu voćnjaka sa vikendicom.
Prijatelj Lajoš Lajčika Bališ, ćerkin svekar, bio nam je tad mnogo više od prijatelja i za nas odabrao, pre tačno deset godina, voćnjak od oko pola jutra s kućom i vikend zoni Bečeja uz put ka Novom Bečeju. Oživeli smo voćnjak novim sadnicama i posle dve godine ispekli prvih 30 litara rakije. Lajčika je imao dosta iskustvo u proizvodnji rakije, preuzeli smo njegov sistem rada u procesu pripremanja kvalitetne rakije i držimo je njegove rečenice „Ljude ne smeš trovati“.
Naoružani entuzijazmom, prijavili su se na prvo takmičenje u Temerinu i osvojili prvo mesto. Umesto da slave, zatekla ih je vest o smrti prijatelja Lajčike. Ali, sva naredna takmičenja su im omogućila radost.
-Već osam godina smo prisutni na raznim smotrama, uglavnom u Vojvodini, i nije se desilo da se vratimo bez plasmana na prva tri mesta. U voćnjaku imamo 140 stabala, najviše kajsije, ali i jabuke, kruške, šljive, a dunje najmanje, pa dokupljujemo za proizvodnju. Po Lajčikinom uputstvu, u kominu nikako ne stavljamo industrijski šećer, jer je za dobijanje destilata dovoljan onaj iz zdravog i zrelog voća, koje mora biti oprano i očišćeno od peteljki i koštica. Od tako dobijene rakija, i kad se pretera, glava ne boli, tvrdi Dragan Janošev.

Sklon lokalpatriotizmu, svoju rakiju nazvao je „Tiska kap“ i vremenom je porodočna manufaktura stigl do 500 litara po sezoni i sve se rasproda već do marta. Pročulo se za „Tisku kap“ do Crne Gore, ali i Švajcarske. Nameravaju da prošire proizvodnju, da imaju rezerve za prodaju dok ne stigne nova tura.
-Svaka vrsta rakije se okitila „zlatom“ na nekom od takmičenja, što znači da se nismo specijalizovali za određene vrste, uključuje se u razgovor sin Željko. Tata je zadužen za najteži deo posla, jer se preseli u voćnjak već početkom maja i ostaje tu sve do novembra. Mi dolazimo vikendom, ali i preko nedelje kad ima više posla. U porodični posao je uključen i moj petogodišnji sin Nemanja. Ima posla i za njega i tako kroz treću generaciju obezbeđujemo život porodičnom voćnjaku.
Tokom osam takmičarskih godina, Janoševi su se odlučili da učestvuju u Pančevu, koji je po brojnosti uzoraka „vrh vrhova“, redovni su u Žitištu, Senti, opet aktivnom Apatinu, a minulog vikenda su došli i na bečejski „prvenac“.

-Iako je novi festival, smatrali smo da nam je obaveza, pošto nam se voćnjak u bečejskom ataru, da učestvujemo i šljivovica nam se pozlatila. Minula godina nije bila povoljna za kajsiju, ali jeste za šljivu. Kako je šljivovica srpski brend, s posebnim entuzijazmom joj prilazim. Imam nekoliko sorti „čačanke“, lepoticu, najbolju, rodnu, a dodajem i stenlejku. Po dve nedelje je razlika u sazrevanju, samim tim i vrenju, a kad se proces završi, iz kazana procuri pravo blago, zaključuje Dragan Janošev.
A kakav je domaćin, svedoče poljočuvari, tvrdeći da tako uređenog voćnjaka nema u čitavom ataru bečejske opštine. Onda se podrazumeva da iz takvog raja kaplje šampionska „Tiska kap“.

Dodajmo na kraju da je Dragan Janošev vio vrlo talentovan fudbaler i nastupao, uglavnom, kao desni bek, pa stigao i do spiska omladnske reprezentacije Vojvodine. To mu je, svojevremeno, bila preporuka da ga zovu iz FK Bečej, kad je počeo da stvara respektabilan tim, ali su komšije iz Novog Bečeja bile konkretnije u ponudama i zaigrao je sa leve strane Tise. Decenijama kasnije, voćnjak ga je, ipak, vratio u bečejski atar.
Fotografije: V. Jankov i privatna arhiva