U Lokalnom planu akcije za decu ovo su dve odvojene oblasti i radna grupa se detaljno bavila definisanjem problema, evidentiranjem stanja i potencijala, zadataka i sve drugo relevantno za poboljšanje informisanja dece i kulturnog života dece u našoj opštini.
Informisanje dece
Jedna od najbitnijih razlika koja se odnosi na prethodni period Lokalnog plana akcije za decu je da je u međuvremenu napravljen nacrt državne Strategije za informisanje. Ono što je evidentno je da u tom dokumentu za sada (nacrt je u pitanju) ne postoji detaljnije razrađeno planiranje informisanja za decu i mlade. Jedini deo strategije koja se odnosi na ovaj uzrast stanovništva je deo koji se odnosi na edukaciju dece u okviru formalnog obrazovanja o medijskoj pismenosti.
Od 2005. godine pa do 2018. godine u okviru školskih programa informisanjem su se bavile samo tri lekcije u okviru predmeta Građansko vaspitanje (koji je bio i ostao izborni predmet) i jednim delom u okviru predmeta Maternji jezik. Novi izborni predmet pod nazivom „Jezik, mediji i kultura” se u srednjim školama predaje od septembra 2018. godine. U Bečeju je samo u Gimnaziji trenutno organizovana nastava ovog predmeta „Jezik, mediji i kultura”, a pohađaju je svi učenici, za sada prvog i drugog razreda.
Pored toga u pojedinim osnovnim školama kao što su «Sever Đurkić» i «Petefi Šandor» gde se odvija obogaćeni jednosmenski rad deca imaju posebne novinarske i informativne sekcije– aktivnosti. Još jedan veoma važan problem koji se odnosi na informisanje dece i mladih, koji u prethodnom periodu nije adekvatno tretiran u odnosu na to koliko je aktuelan i važan, je bezbednost dece i mladih u odnosu na dominantne medijske sadržaje koji su im dostupni (kako u standardnim medijima tako i na internetu).
Jedan od novih prioriteta u okviru ovog plana je i uspostavljanje mehanizama koji će osnažiti decu, roditelje, radnike u obrazovanju ali i medije da se izbore sa trendom dominacije medijskih priloga koja uporno i bez skrupula krše dečja prava, krše privatnost, dostojanstvo, pa čak i bezbednost dece.
Kada su mediji u pitanju problem danas u Srbiji je, pre svega, nedostatak programa za decu i nepostojanje uticaja dece na kreiranje medijskih programa. Drugi, još štetniji, jeste veoma često slika deteta u našim medijima– način na koji se deca predstavljaju i kako se u izveštavanju tretiraju. Zloupotreba dece u medijima je veoma očigledna kada se samo prelistaju novine ili pogledaju portali: fotografije teško bolesne ili dece žrtava, ugrožavanje njihovog identiteta, privatnosti, pa čak i bezbednosti, iznošenje degradirajućih i ponižavajućih detalja, ugrožavanje dostojanstva.
Deca su pod uticajem ovih medijskih sadržaja sada bez obzira gde se nalaze i da li je u pitanju manja sredina ili veliki gradovi. Na isti način su im ovi sadržaji dostupni i u Bečeju i u Beogradu. Internet veoma lako, ukoliko ne postoji alternativa u vidu interesantnih, edukativnih i zabavnih sadržaja za decu koje su primereni i pravljeni za njihov uzrast, postaje zamka za učešće dece u raznim sadržajima koji ih dovode u neprikladan kompetitivni i/ili estradni kliše iza kamera. Takvi programi često sadrže i rodne stereotipe, naglašavaju seksualnost i fizički izgled, a ponekad izazivaju i promovišu nasilno ponašanje i sukobe među decom. I dok je za prethodni period LPA uglavnom bio «period osavremenjavanja» medijske komunikacije u okviru škola i drugih obrazovnih ustanova (izrada i veb prezentacije škola, prisusutvo na društvenim grupama i sl.) već na početku ovog novog ciklusa realizacije LPA je to više nego prevaziđeno. Za prethodnih nekoliko godina medijska izloženost dece (pasivne i aktivne) na internetu koji je postao za tu generaciju više nego dominantan u odnosu na konvencionalnije (stare) forme medija je dostigla skoro neverovatne razmere. I dok zakonodavstvo pokušava u trci sa razvojem tehnologije da postavi posebne pravne mere za zaštitu maloletnika u elektronskim medijima širom sveta potrebno je da se i na lokalnom nivou tj. tamo gde još uvek postoji mogućnost da se intenzivnije i bliže prate moguće zloupotrebe medija na decu, u lokalnoj zajednici, u školama, kod kuće da se pravovremeno interveniše.
Istovremeno, zakonodavci stalno moraju da vode računa da propisi u pogledu zaštite dece moraju biti usaglašeni sa drugim demokratskim vrednostima, kao što je pravo na slobodu izražavanja, čime su zagarantovane određene slobode izražavanje i plasiranja sadržaja koje moraju da imaju neku vrstu nadzora, roditelja ili nastavnika kada su deca i mladi u pitanju. Sa druge strane medijska pismenost dece i mladih je prioritet jer integriše sve druge oblike pismenosti, od alfabetske do elektronske. Кada su u pitanju deca onda je medijska pismenost još važnija jer ona postaje faktor njihovog razvoja, sazrevanja i uključivanja u zajednicu, daje priliku da se i sama izražavaju. Uticaji više nisu jednosmerni, od medija ka deci, nego se uspostavlja nova interakcija gde deca ne samo da nisu više pasivna, nego bolje od ostalih razumeju tehnološke kodove i jezik, brže im pristupaju i razmenjuju sadržaje. Nove tehnologije usmeravaju ih ka računarima i informatici pa se govori i o digitalnoj pismenosti, koja pruža sve veće mogućnosti razmene i upravljanja sadržajima, a odnosi se na kritičko razumevanje i korišćenje interneta i digitalnih medija. Ispostavlja se da je kritičko razumevanje ključni aspekt medijske pismenosti. To istovremeno znači da deca treba da poznaju ne samo kako se rukuje novim tehnološkim uređajima i kako da nađu ono što je za njih atraktivno – što savladaju brzo, nego kako da razumeju i kreativno koriste sadržaje i izvore i kako da proizvedu nove.
Međutim, posedovanje kritičke procene počiva na stečenom znanju i bar minimalnom iskustvu u određenom (porodičnom, društvenom) ambijentu i kulturnom kontekstu, zato je veoma važno posredovanje odraslih i kontrola. Sve škole na teritoriji Bečeja imaju internet prezentacije, stranice na svim većim društvenim mrežama, razredi imaju vajber grupe, roditelji imaju vajber grupe što znači da se deca bave informacijama koje primaju od strane medija. Integracija interneta u svakodnevni život dece i odraslih je dostigla razmere da je potpuno nemoguće zamisliti svakodnevni rad sa decom u školi i kod kuće bez onlajn komunikacije. Prethodna godina (2020.), tokom trajanja pandemije, je podigla stepen uključenosti interneta u svakodnevni život dece i u obrazovanje. Internet je postao ulitimativno pa i jedino mesto gde se obrazovanje i odvija.
Da li deca žele da se kreativno uključe kao aktivni učesnici u proizvodnji medijskih sadržaja potrebno je istražiti jer način kozumiranja informacije u generacijama današnje dece nije isti kao ranije. Istraživanje bi moralo da obuhvata i koje su forme plasiranja infromacija koje danas postoje na internetu atraktivne i prijemčive i kojem uzrastu dece bi mogle biti namenjene. Lokalne organizacije mladih (Kancelarija za mlade, Bečejsko udruženje mladih) su u skorije vreme započele sa emitovanjem npr. potkasta, to su neki pionirski pokušaji za sada, ali ovakva vrsta medijskih sadržaja mogu biti pravi put za informativno opismenjavanje i dece i mladih, u pozitivnom smislu, to je očigledno format koji je deci blizak. Ono što je neophodno kada je ovaj plan u pitanju je fleksibilnost jer za nekoliko godine na koliko je oročen ovaj plan doći će sigurno do još velikih promena kada je informisanje mladih i dece u pitanju jer je evolucija na ovom planu brža nego u bilo kojoj drugoj sferi. Štampani mediji su u prethodnom periodu bili u prvom planu, posebno u saradnji sa lokalnim dvonedeljnicima ali osim nedostatka sredstava i dogovora postoji i dodatni faktor kao što je sad već i nerelevantnost ovakvog načina informisanja u odnosu na ciljnu grupu koju čine deca i mladi. U ovom trenutku je veoma teško proceniti da li će ovi mediji uopšte opstati u skladu sa opštim stanjem u štampanim informativnim medijima uopšte.
Nerealno bi bilo očekivati da u ovom trenutku lokalne novine proširuju svoje kapacitete i broj stranica da pokriju informisanje za decu i mlade, posebno što većina dece nema naviku da koristi štampane medije uopšte.
U nastavku o unapređenju kulturnog stvaralaštva i kulturnog života dece uopšte.
Sadržaj je kreiran u okviru projekta „U fokusu: Pravo građana, obaveza vlasti“ koji je sufinansiran iz budžeta opštine Bečej. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.