Kraj spomen obeležja „Zid smrti“ i nekako, a kraj spomenika kralju Petru Prvom Karađorđeviću nikako! Tako je obeležen 11. novembar u Bečeju. Kao da prošlost nije važna.
Žitelji najvećeg srpskog grada kraj Tise su privilegovani što imaju spomenik podignut u znak zahvalnosti Oslobodiocu, ali nema ko da na tako značajan datum, državni praznik, bar postavi struk cveća i oda zahvalnost za sve što su srpska vojska i narod preživeli pre jednog veka u Prvom svetskom ratu. Nisu za shodno našli da to urade ni članovi Pokreta obnove Kraljevine Srbije. Čast je spašena postavljanjem žute ruže, nezvanične boje novinarske branše, od strane potpisnika ovih redova.
A samo stotinak metara dalje, kraj spomen obeležja „Zid smrti“, gde je 11. novembra 1941. godine sprovedena odluka Prekog suda načelnika mađarskog kraljevskog Generalštaba i streljano 12 mladih Bečejaca, okupilo se samo tridesetak potomaka žrtava, lokalne boračke organizacije ili simpatizera antifašističke borbe.
U organizaciji Opštinske organizacije SUBNOR prisutnima se obratila Jelena Češljević i podsetila na dešavanja iz Drugog svetskog rata, apostrofirajući nemili događaj od pre 77 godina kada su živote izgubili Borislav Vlajkov, Milan i Svetozar Gavrić, Živko Gagić, Stevan Kojić, Isidor Mogin, Labud Pejović, Ivan Ćirić, Gortfrid Hove, Teodor Cvejanov, Vujica Čiplić i Momčilo Šaranović.

-Molim Vas da pre polaganja cveća na spomen obeležje odamo poštu žrtvama svih ratova na ovom prostoru i neka ovaj minut bude nešto duži, jer se zna šta današnji datum znači za Srbiju, naglasila je Jelena Češljević na kraju svoje besede.

Skup je oplemenjen čitanjem svog literarnog rada učenice drugog razreda Tehničke škole Miroslave Egić i prisustvom njene mentorke profesorke Jasmine Tančić.
Potomci prvog streljanja 11. novembra 1941. i drugog streljanja 20. januara 1942. godine položili su po struk cveća na ploče s imenima ukupno 23 streljana rodoljuba, a potom su na spomen obeležje cveće položile delegacije OO SUBNOR Bečej, opštine Bečej, opštinske organizacije SSSS, te Kumunističke partije, SNS i SPS.





















U Bečeju je bilo tako. A, juče 11.nombra, na obeležavanju Batinske bitke, najveće bitke na tlu Jugoslavije na teritoriji Srbije nije bilo predstavnika iz vlasti iz Beograda.Predsednik Vučić je doduše u Parizu, ali je mogao poslati zamenika, pa makar iz Vlade Srbije, budući da je delegacija Ruske Federacije i Ukrajine su bili prisutni. Proslavu je organizovala opština Sombora. „Božija volja“, kako bi moja baba rekla.
Koga to zanima Laslo?! Ti ljudi iz vlasti su po nekom pravilu iz BiH Hrvatske Crne Gore i ko zna odakle sve i ko zna na kojim strana su bili za vreme prvog i drugog svetskog rata.