Za njih je ovaj ekstremni sport hobi i rekreacija, koji često nije bezazlen.
Dobar skejter treba da bude uporan, da vredno vežba, a grupica Bečejaca među kojima je najstariji četrnaestogodišnji Eol Grcić je i samouka. Naš sagovornik deo je beogradskog kluba Kobazz, a sva znanja od starijih kolega ponese kući i deli ih sa drugarima.
Bečejci nemaju nigde da treniraju: ni ovi sa daskom, ali ni oni što bi vozili bicikl ili rolere.
Za još učenika osnovne škole Dušana Čiplića (14) godina skejtobording je razonoda. Uzore, kao ni ostali članovi ekipe, nema, iako gledajući daleko iskusnije svetske skejtere pokušava da prenese nešto i na bečejsko tle.
-Kada nema Eola onda gledamo tutorijale i to radimo, kaže Dušan.
Za sada jedini koji teži da bude profesionalac u ovom ekstremnom sportu Eol od jeseni kreće u umetničku školu i to na tekstilni smer. Podršku od roditelja ima od početka, a već se razmišlja o tome da se povežu škola i sport.
-Uporan je i vredno radi. Dva puta su ga odbili u klubu u Beogradu, ali nije odustao i na kraju je primljen, kaže Damir Grcić.
Nedostaje nam skejt park gde možemo da se družimo i mi i oni što voze rolere i bicikl, ističu svi naši sagovornici.
-Sigurno će mnogo njih doći da trenira, dodaje Eol.
Prema jednom pisanju iz 2009. godine utvrđeno je da je tržište skejtborda vredno 4,8 milijardi dolara prihoda godišnje, sa više od 11 miliona aktivnih skejtera u svetu.
Bravo za mlade bečejce i samo napred!
Deci treba omogućiti da se bave sportom i da vreme provode napolju na vazduhu.
Sramota je za Opštinu i za Kancelariju za mlade da se nije napravio jedan mali ,,Urban park“ na primer u nekom od bečejskih parkova ili negde uz Tisu sa uređenim prostorom i za ovakve urbane sportove.
Vidi se cije dusan.Popljubac veliki !!!!