Spolja se ne vidi, pa se samim tim i ne priča po Bečeju, ali za koji mesec će se saznati o „kozmetičkim radovima“ unutar Gradskog muzeja Bečej. Jer, gostujuća izložba prirodnjačkog odeljenja Narodnog muzeja Kikinda biće u potpuno novom ambijentu Gradskog muzeja Bečeja.
–Dočekali smo da i naša ustanova bude adekvatno vrednovana prilikom dodeljivanja sredstava za tekuće održavanje. Iz opštinskog budžeta dodeljeno nam je oko 900.000 dinara i ova godina će proteći u delimičnoj rekonstrukciji dotrajale zgrade. Aktuelnom „šminkom“, posetioci više neće poklanjati pažnju pukotinama u zidu, već će se usredsrediti na izložene eksponate. U toku je krpljenje svih pukotina po zidovima i krečenje ulaznog hodnika, malog izložbenog salona i velike sale. Istovremeno, kompletno je rekonstruisana kancelarija kustosa istoričara, gde je i dotrajali pod od patosa zamenjen novim laminatom. Za ovaj posao utrošeno je 137.000 dinara. Slede rekonstrukcija istorijskog depoa iza kancelarije kustosa istoričara sa sanacijom krova u tom delu zgrade i potpuno uređenje kancelarije kustosa istoričara umetnosti, kao i sitne popravke oko sistema za grejanje, koji je 2003. godine bio poslednja značajnija investiranje u našoj zgradi, rekao nam je direktor Gradskog muzeja Bečej Dušan Ivetić.
Zadovoljni su i zahvalni u ovoj ustanovi kulture što su i oni, posle Gradskog pozorišta i Narodne biblioteke, došli na red pri dodeli sredstava za održavanje zgrade. Međutim, to je samo „kap u moru“. Zgrada, koju je početkom prošlog veka izgradila porodica Gerber, u velikoj meri je dotrajala i bez novih ulaganja u njeno održavanje pitanje je dokle će odgovarati nameni muzeja.
–Obratili smo se pre par godina Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu i rečeno nam je da izrada projekta kompletne rekonstrukcije zgrade iznosi oko dva miliona dinara, te da onda s takvim projektom možemo konkurisati prema evropskim IPA fondovima. Ali, lokalna samouprava nam nije odobrila sredstva za izradu potrebnog projekta, pa ćemo sada pokušati da dođemo do potrebnih sredstava za ovunamenu kod pokrajinskih i republičkih fondova, dodaje direktor bečejskog muzeja Dušan Ivetić.
Međutim, najgore u svemu što je to tek prvi korak na mukotrpnom investicionom putu. Jer, posle toga slede učestvovanja na raznim konkursima za dobijanje ne malog iznosa, između 80 i 100 miliona dinara, potrebnog za kompletnu rekonstrukciju zgrade. Doda li se tome da je u nadležnosti Gradskog muzeja Bečej i Muzej revolucije u istoj Glavnoj ulici, ali na njenom samom završetkus desne strane, čija je zgrada toliko propala, da je deo eksponata direktno izložen kiši, snegu i suncu, pošto se deo krova obrušio, a prozori u prizemnom delu zgrade su, umesto staklom, zatvoreni ivericom, onda ispada da muzealci više treba da se bave investicionim, nego muzeološkim radovima.
Sve dok je tako, nema pomoći kulturi, a ni koristi od kulture.
Neiskorišćeni potencijali u tavanu i podrumu
Zgrada u kojoj se nalazi Gradski muzej Bečej datira sa kraja 19. veka, gradio ju je Nandor Gerber Treći, a to je ujedno bio i dom čuvene bečejske porodice.
Građena u stilu neoklasicizma, do 1975. godine poslužila je kao Omladinski dom. Osim prostorija u prizemlju koje su iskorišćene što za kancelariju, što za izložbeni prostor, zanemareni potencijal ovog objekta su i podrum, površine od oko 200 metara kvadratnih, kao i kao i tavanski prostor.
– Tavan bi mogao da posluži kao arhivski depo, tu bi se mogla opremiti multimedijalna sala za predavanja, kogrese. Nažalost, nije do sada bilo sluha za to da se i ta dva prostora opreme i da se iskoriste, kaže Nemanja Karapandžić, kustos – istoričar.