Portal MojBečej.rs će narednih 60 dana pratiti naše sugrađane Ninoslava Trajkovića i Đorđa Ilčešina u njihovoj avanturističko – humanitarnoj „ekspediciji“ iz Bečeja do daleke Mongolije, u automobilu koji je starijih od njih, „jugu“.
U narednim redovima pročitajte kako je protekao njihov drugi dan u putu.
7.30 ujutru. Ustajemo, a duša nam spava. Jedan reguliše uplatu parkinga dok drugi sprema zdrav doručak. Dogovorili smo se da prošetamo do Trga heroja, malo se slikamo i svratimo do naše ambasade. Na prvo zvono nas dočekuju Rajna i Jelena koje nas nude kafom, čajem. Nakon kraćeg ćaskanja i smejanja, slikamo se i pozivaju nas da dođemo sa Jugićem. Pristajemo na sjajnu ideju. Ubrzo se vraćamo, a Jelena i Rajna sa oduševljenjem osmatraju Rina. Beležimo još nekoliko fotki, pozdravljamo se i odlazimo za Košice.
Izlazimo iz sunčane Budimpešte i zatičemo sneg. Ne zna se ko je više u čudu, ali ajd, i kod nas je pao nekoliko dana pred put. Prolazimo pored kamenoloma, nuklearne elektrane dok nam poneki vožači trube u znak pozdrava. Prva mala svađa u autu; ne možemo da ustanovimo da li smo u njivi videli dva zeca ili jelena. Ni jedan ne popušta i naravno međusobno se ismevamo. Nastavljamo dalje, a pauzu da bi naš treći član odmorio pravimo u Miškolcu.
Nakon Miškolca imamo dva izbora: jednočasovna vožnja auto-putem ili tri put duža deonica kroz brdska sela. Opredeljujemo se za drugu varijantu, naravno, avantura je u pitanju. Sela u ovom delu su baš mala. Svega po 40-ak kuća i nekoliko uličica. U jednom od njih smo sreli baku i deku na klupici. Slikali smo se, nahranili njihovog kucu, a onda se pojavljuju njihovi vlasnici. Sporazumevajući se pantomimom i mimikom, razgledali smo šta sve imaju u štali. Rino nas čeka da krenemo da ne bi morao po mraku da vrti točkove, stoga se pozdravljamo i upućujemo ka Slovačkoj. U Košice ipak stižemo po mraku i ubrzo pronalazimo smeštaj. Nakon kratke šetnje centrom, vraćamo se u sobu da bismo se odmorili za dan treći.
Bravo momci! Želim Vam srećan put do Mongolije (i nazad, naravno) , da doživite samo lepe doživljaje na putu i upoznate mnogo dobrih ljudi iz dalekih zemalja. Veliki pozdrav iz Subotice!
Svaka čast, majstori!Nema boljih ambasadora naše zemlje od članova avanturističke ekspedicije.
Posebnu vrednost Vaše ekspedicije čini početak tradicije inspirisane ekspedicijom Kragujevac-Kilimandžaro.
Srećan put i veliki pozdrav od članova ZASTAVA 101 KLUBa.
Idemo dalje!
Svaka cast momci na ovakav poduhvat!
Verovatno ste poneli rezervnih delova, jer jugo je to, lako se kvari, ali se i lako popravlja…
Proveravajte ulje i vodu u hladnjaku svremena na vreme, vozite lagano po gasu i odmarajte masinu bar nakon svakih 200-300 kilometara i trebalo bi da izdrzi 🙂 Srecno!