Prošlo je još desetodnevno letovanje koje će se dugo međusobno prepričavati, sa nostalgijom prisećati i sa čežnjom iščekivati sledeće, već uveliko planirano putovanje na neku novu destinaciju za najuspešnije đake.

Naime, opština Žabalj, na čelu sa predsednikom Čedomirom Božićem, već četvrtu godinu za redom organizuje odlazak na letovanje za najbolje đake koji pohađaju bilo koju školu u Srbiji, ali pod uslovom da stanuju na području opštine Žabalj i da im je prosek na kraju školske godine 5.00. Prve godine putovalo se Čanj i tada je brojčano stanje učenika bilo 36, sledeće godine išlo se u kamp Skouras, gde je boravilo 52 učenika.

Sledeće godine tradicija se nastavila, ovog puta u Paraliji u Grčkoj, koja se pokazala kao veoma dobro mesto za boravak i druženje, samim tim što je hotel u kojem su učenici boravili bio dosta blizu plaže, pa je odlučeno, u konsultaciji sa učenicima, da se i ove godine ide na isto mesto. Jedina izmena ove godina, usledila je sa neverovatnim porastom broja polaznika na neverovatnih 90. Kao jedan od učenika, za kojeg je prošlogodišnje putovanje u Paraliju bilo velika novina, samim tim i zbog izrade pasoša, jer nikada do tada nisam bila u mogućnosti da odem na more, predstavljalo je veliki izazov. Nova poznanstva, druženje do kasnih sati, izlasci..Sve je to za mene predstavljalo veliko uživanje i podsticaj da se i ove godine potrudim i zaslužim putovanje u Paraliju. Sam tok priprema, kupovina neophodnih stvari, pakovanje kofera i ulaganje snage da se on zatvori. Onda sledi neprospavana noć, gde se od uzbuđenja prevrćemo, zamišljamo i sami stvaramo slike odmora. Jutro, bude nas neodoljivi mirisi peciva koje neumorne majke spremaju za put kao nagradu svojim odlikašima.

Časovnik odbrojava poslednje sekunde, kofer se ubacuje u automobil i konačno može da se krene. Ali, to ipak nije sve, oblačimo prethodno pripremljene i uručene majice sa natpisom „ Ja sam 5,00“, zbog, kako protokol nalaže, pažnje medija koja će uslediti pre polaska. Pristižemo na utvrđeno mesto polaska ispred sportske hale nešto malo pre 17 sati, kada je zakazan polazak. Iza zgrade naziru se neka već poznata lica. Ali i neka sasvim nova, nasmejana i uzbuđena. Slede zagrljaji, prve reči sa novim „članovima“ ekipe, zatim onaj , valja biti iskren, ne tako zanimljiv deo, govor predsednika, fotografisanje.. I, putovanje može da počne! Krećemo.

Autobus na sprat, poslednji pozdrav roditeljima propraćen upadljivim mahanjem. Buka, razgovor i smeh se polako gase, galama, muzika ispunjava naša čula, i umor nas savladava. Sledi san i već kao sledećeg trenutka stižemo u Paraliju. Nakon ulaska u hotel, raspakivanja avantura konačno može da počne! Za tili čas svi su u kupaćim kostimima, do pola u vodi, jedni plivaju, drugi rone, sledeći uživaju u zracima Sunca dok im prkose kremama visokog faktora, koje u velikom sloju nanose na svoja bela tela. Nakon dugog dana na plaži sledi odlazak na večeru u restoran „Janis“, u kojem smo imali priliku da probamo jela iz grčke kuhinje. Ali dan se na ovome ne završava, nama tek počinje, sledi izlazak u diskoteku „Omilos“,a nakon toga usledio bi i neki „after parti“ po tuđim sobama i razgovori uz glasno smejanje do ranog jutra, kada je zakazan doručak. Tokom jednog iznenadnog kišnog dana iskoristili smo priliku da postavimo nekoliko pitanja dvema učenicama i zabeležimo njihova mišljenja o ovom putovanju.

Popričali smo sa Ivanom Aćimović i Draganom Riđički, učenicama bečejske Gimnazije, a one su sa nama podelile utiske o ovom putovanju.

-Ponosne smo na to što živimo na teritoriji opštine Žabalj koja na izuzetno lep način, već četiri godine zaredom, nagrađuje najbolje srednjoškolce odlaskom na more. Izuzetan smeštaj, hrana, i naravno, društvo, samo je deo onoga što je obeležilo ovo nezaboravno letovanje, rekle su nam. Sledeći dan bio je predviđen za izlet na Meteore, manastire izuzetne lepote i očuvanosti smeštene na visokim stenama, što daje čar Grčkoj, državi sa fascinantom istorijom i arhitektonskim nasleđem. Tu su učenici dobili priliku da saznaju nešto novo, kao i da naprave predivne fotografije za društvene mreže, ali i dugo sećanje. Ne smemo zaboraviti ni najukusnije girose kod brata Ilijasa, kao ni noćna kupanja, druženja uz muziku, kartanje. Kao što je uobičajeno, sve što je lepo kratko traje, pa tako i ovaj naš odmor. Vreme je da se ponovo spakuju koferi, ovog puta za nijansu teži zbog suvenira i slatkiša namenjenim najdražima. Poslednja noć, niko ne spava, svi smo zajedno iz jednog razlogom, dočekati zoru i izlazak Sunca i oprostiti se sa plažom na kojoj smo se deset dana uživali, upijali energiju, a potom, krenuti kući.

Zorica Novaković, polaznica obuke „Pokreni mehanizam”

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име