Arpad Šipoš je istoriju centra varoši spakovao u laptop | Foto: Vlastimir Jankov
Arpad Šipoš je istoriju centra varoši spakovao u laptop | Foto: Vlastimir Jankov

Za centralni trg Bečeja, popularnu „Pogaču“, nostalgično i sentimentalno su vezani mnogi žitelji najveće varoši kraj srpskog parčeta Tise. Tako je još od njegovog nastanka polovinom 19. veka, pošto se tu odvijao znatan deo društvenog, pa i emotivnog života brojnih generacija.

Prvobitni, pravugaoni i kaldrmom popločan Pijačni plac presvučen je 1911. asfaltom i dobio je kružni oblik, što je Bečejce asociralo na pogaču, pa mu, bez obzira na razne potonje administrativne nazive, koje su koristili samo činovnici, osta opštevažeći špicnamen.

Formiranjem njegove treće varijante, od 29. novembra 1979. pretvorene u pešačku oazu, zbog materijala koji je dominirao,  nazvan je „mermerni“ ili „granitni“. A ista vrsta kamena krasi i platoe širom sveta, pa i ispred sedišta Ujedinjenih nacija u Nujorku. Mada veliki deo mermernih ploča nije izdržao svih, gotovo, 37 godina života, preko njih se špaciralo tačno 13.441 dan. A onda je u jesen 2016. uklonjen sav preostali materijal ugrađen po zamisli slavnog poljskog arhitekte Viktora Jackjeviča. (Novosađani mu nikako ne mogu oprostiti kako je koncipirao zdanje Srpskog narodnog pozorišta, koje su „od milja“ prozvali – bunker.) Sadašnje četvrto izdanje trga, dobilo je sasvim drugačiji izgled i behaton ploče.

Arpad kraj malog dela iz kolekcije starih foto-aparata | Foto: Vlastimir Jankov
Arpad kraj malog dela iz kolekcije starih foto-aparata | Foto: Vlastimir Jankov

Za ono prethodno se naročiti zainteresovao mladi Arpad Šipoš (26). Iako će uskoro imati zvanje diplomiranog ekologa, postao je njegov hroničar, jer u svom fundusu ima nekoliko stotina fotografija od prvog udara kašike bagera pa do početka „upokojenja“.

-Za „mermerni trg“ me veže, gotovo, sve iz detinjstva, objašnjava Arpad Šipoš. Svaki dan, prvo kao đak osmoljetke „Zdravko Gložanski“, a kasnije gimnazije, prolazio sam tuda. Sve rutinski, a onda sam primećivao da se naglo ruinira, a niko ništa ne preduzima. Od tate Tibora saznao sam neke detalje iz vremena gradnje, jer se on družio s projektantom Viktorom Jackjevičem i njegovom suprugom Kristinom Plavskom, koja je u fiskulturnoj sali gimnazije radila bronzani spomenik „Pobeda“, postavljen potom na trgu. Pokazao mi je nekoliko fotografija i hteo sam da pribavim što više. Oca Tibora, advokata po obrazovanju, a slikara po vokaciji, naravno da je zanimao rad bračnog para iz Poljske.

Prima Arpad i negative filmova | Foto: Vlastimir Jankov
Prima Arpad i negative filmova | Foto: Vlastimir Jankov

-Viktor mi je objašnjavao da je hteo da trg bude od opeke,  autohtonog materijala bečejskog podneblja, ali su naručioci, ovdašnji borci, insistirali na jablaničkom granitu, otkriva Tibor.

Arpad se posebno zainteresovao kad je čuo da trg dobija sasvim novi izgled i uporno povećavao svoju kolekcija fotografija. Tome je doprinela i zbirka Lajoša Galia iz Bačkog Petrovog Sela, koji je bio zaposlen u izvođaču radova „Zidaru“, pa po službenoj dužnosti beležio svaki detalj.

Paralelno koristi analogne i digitalne fotoparate | Foto: Vlastimir Jankov
Paralelno koristi analogne i digitalne fotoparate | Foto: Vlastimir Jankov

-Čim su mi roditelji kupili prvi digitalac polovinom prošle decenije, zainteresovao sam se za fotografiju. Pogotovo kad mi je tata ugred rekao da imamo negde na tavanu pokvareni stari „zenit“. Odneo sam ga u Foto studio „Dudaš“, popravili su ga za desetak minuta, objasnili šta je blenda i kojom brzinom slika, i počeo sam paralelno da radim s analognim i digitalnim aparatom. Uskoro sam pazario još jedan „zenit“, a potom na novosadskoj Najlon pijaci još jedan u užasnom stanju za 100 dinara, ali mi je koristio da ga otvorim i vidim kako funkcioniše. Nisam imao čime, pa sam morao na silu. Onda sam na sajtu našao uputstvo za popravku, kupio alat, modifikovao ga i počeo da popravljam slične aparate.     

-Kolege ga zovu „Dr Zenit“, jer besprekorno leči tu marku, s osmehom dodaje majka, lekarka dr Edit Pajko Šipoš.

Dobijao je stare foto aparate od prijatelja, a jednom je preko interneta kupio 60 za 500 dinara i dobrano popunio kolekciju. Suplja je bila poštarina od pošiljke. Sad Arpadova kolekcija broji osamdesetak metuzalema ne samo „zenita“, već i „praktike“, „kodaka“, „nikona“…

-Raduje me svaka fotografija „mermernog trga“. Ne sakupljam one reprezentativne turistike razglednice, već bilo koji snimak, gde se vidi vreme gradnje trga ili kasnija dešavanja na njemu. Svaku skeniram i uredno vraćam. Molim sugrađane da mi se jave putem mejla: sipos.srb@gmail.com. Materijal mi je potreban da uvećam kolekciju fotografija dotičnog trga i kasnije, eventualno, napravim prigodnu foto publikaciju, obraća se Arpad svima koji imaju fotografije „mermernog trga“.

Kao pravi hroničar, skuplja on i fotografije spomenika iz NOR-a i drugih perioda u ataru Bečeja, objekata građenih u doba socijalizma, poput fabrika, hotela ili sportskih terena, ali i manifestacija kao što su Majske igre, KMV…

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име