Šta se dešava sa odevnim predmetima koje više ne želimo, koje smo bacili?
Kada se govori o zagađenju životne sredine, većina nas prvo pomisli na plastični, papirni, metalni i stakleni otpad. Ali, koliko ljudi razmišlja o otpadu od odeće? Da li većina ljudi uopšte postavlja pitanje kakav uticaj na okolinu imaju bačene stvari? A nije samo reč o bačenoj odeći. Koliko ljudi zna koliko tekstilna industrija iscrpljuje prirodne resurse?
Problem otpada od odeće predstavlja jedan od najozbiljnijih ekoloških izazova današnjice, koji sve više privlači globalnu pažnju. Modna industrija u velikoj meri doprinosi zagađenju životne sredine, a količina otpada od odeće koji generiše potrošačko društvo raste iz godine u godinu.
Industrija brze mode (fast fashion), koja se zasniva na brzom stvaranju proizvoda sa kratkim životnim ciklusom, ima izuzetno štetan uticaj na životnu sredinu i društvo.
U izveštaju Evropskog parlamenta pod nazivom Uticaj proizvodnje tekstila i tekstilnog otpada na životnu sredinu, detaljno se objašnjava u kojoj meri tekstilna industrija koristi prirodne resurse.
Tekstilna industrija je treći najveći korisnik vode.
Za proizvodnju odeće koristi se ogromna količina vode, a tu su i ozbiljan ugljenični otisak koji nastaje tokom proizvodnje. Prema procenama, za izradu jedne pamučne majice potrebno je oko 2.700 litara vode. Ova količina odgovara potrošnji pitke vode jednog čoveka u periodu od 2,5 godine.
Brza moda zasniva se na masovnoj proizvodnji, niskim cenama i velikim količinama prodatih proizvoda, zbog čega se umesto pamuka koriste sintetički materijali. Kroz pranje sintetičkih proizvoda svake godine na dno okeana dospe više od pola miliona tona mikroplastike.
Jedno pranje poliesterne odeće može osloboditi 700.000 mikroplastikih vlakana, koja obično dospevaju u lanac ishrane.
Istovremeno, istraživanje ukazuje na ozbiljan problem zagađenja vazduha koji prouzrokuje tekstilna industrija. Podaci Evropske agencije za zaštitu životne sredine pokazuju da je 2020. godine kupovina tekstila u Evropskoj uniji dovela do emisije približno 270 kilograma ugljen – dioksida po osobi, što znači da su tekstilni proizvodi kupljeni u EU odgovorni za emisiju od 121 miliona tona gasova sa efektom staklene bašte.
U međuvremenu, količina otpada od odeće širom sveta drastično raste svake godine. Prema statistikama, svetski deponije godišnje prime oko 92 miliona tona odeće, a procene ukazuju na to da će ova količina do 2030. godine premašiti 134 miliona tona. U Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi, svake godine se po osobi baci više od 10 kilograma odeće.
Smanjenje otpada od odeće zahteva promenu potrošačkog ponašanja. Svestan pristup kupovini, naglasak na kvalitetu i trajnosti, popravka i ponovna upotreba odeće, kao i minimizacija otpada mogu doprineti rešavanju ovog problema. Svesni potrošači sve više fokusiraju pažnju na održive brendove i lokalnu proizvodnju, dok drugi stavljaju akcenat na kupovinu polovnih stvari i razmenu odeće.
Pored modne industrije, državne institucije i lokalne zajednice takođe mogu igrati važnu ulogu u rešavanju problema otpada od odeće. Inicijative poput prikupljanja polovnih stvari, uspostavljanja sistema za reciklažu i podrške ekološkim proizvodnim tehnologijama mogu pomoći u smanjenju količine otpada.
Na području opštine Bečej postoji nekoliko civilnih organizacija koje omogućavaju da se nošena i već nepoželjna odeća donira. Ove inicijative, osim što smanjuju količinu tekstilnog otpada, takođe pomažu socijalno osetljivim grupama.
U Društvu prijatelje dece Bečej, svake godine stotine dece dobijaju odeću za zimu i leto. Kroz celogodišnju akciju prikupljanja, hiljade komada tekstila stižu u ovo udruženje.
– Prikupljamo dobro očuvanu odeću i obuću. Važno je da pružimo podršku pretežno onim porodicama koje nemaju mogućnost da mesečno menjaju odeću koju deca brzo preraste. Srećom, možemo računati na građane opštine, a doniranu odeću volontari udruženja sortiraju po uzrastima i šalju onima kojima je potrebna, rekla je Izabela Šormaz, predsednica udruženja.
Slične aktivnosti sprovodi i Udruženje Humanih ljudi Bečej koje je ove godine otvorilo takozvanu „prodavnicu donacija“.
– Primetili smo da postoji mnogo porodica sa malim primanjima i mnogo dece i mislim da je njima ovakva pomoć najpotrebnija, rekla je Amalija Sabo, predsednica udruženja.
U prostorijama Karitasa takođe rado primaju donacije, ali i kupce. Tu se mogu kupiti polovnu, ali dobro očuvanu odeću po vrlo niskim cenama, jer povremeno organizuju humanitarne prodaje i zamene raznih predmeta.
– Moja mama ponekad kupuje odeću za mene ovde. Ovu mačkastu majicu veoma volim, a koštala je samo 100 dinara, rekla nam je Anđela N, koja je upravo izabrala lepu malu torbu u Karitasu.
Tokom organizovanih prolećnih i jesenjih vašara, mnogi posetioci dolaze ovde, jer se ovde može naći mnogo toga, od zimskih jakni do letnjih majica, i kako se često kaže, što je za jednog otpad, to je za drugog blago.
Ponovna upotreba polovnih stvari na ovaj način doprinosi smanjenju količine tekstilnog otpada koji završi na deponijama.
– Nemam ništa protiv polovnih stvari. Ako naiđem na nešto što je lepo i dobro očuvano, i što mi se još sviđa, bilo bi šteta da to ne kupim. Mnogo više volim da kupujem u second hand radnjama, jer se tamo mogu pronaći prave dragocenosti. A još je lepo kada za svega 1000-1500 dinara sklopim novi komplet, koji bi u prodavnici mogao da košta i nekoliko hiljada dinara, priča Anđelina majka.
U našoj zemlji, polovna odeća najčešće dolazi iz razvijenih evropskih zemalja.
Prema podacima APR-a, u Srbiji trenutno posluje više od 800 firmi koje se isključivo bave preprodajom uvezene, polovnu odeću.
Pored sekend hand radnji, sve popularniji postaje i online trgovinski sektor, a sve više ljudi koristi online pijace i društvene mreže, kao što su Facebook grupe, za kupovinu i prodaju polovne odeće.
Sve u svemu, može se reći da je trgovina polovnim stvarima jedan od najefikasnijih načina za smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu, jer podstiče ponovnu upotrebu tekstila, smanjuje otpad i smanjuje potrebu za proizvodnjom nove odeće, što predstavlja značajan ekološki teret za našu planetu.
U Bečeju je prošle jeseni prvi put organizovan Mix market gde su građani i građanke, na više od 25 štandova sa polovnom garderobom, obućom, nakitom, knjigama, igračkama, priborom za ručavanje i mnogim drugim stvarima, izložili i ponudili ih prodaju ili zamenu. Više o Mix marketu saznajte OVDE.