Pred kraj 2016. godine preminuo žitelj naše opštine, umetnik čiji nas radovi okružuju u gotovo svim njenim delovima opštine. Mnogi Bečejci, naročito mlađe generacije, ne znaju da je ovaj pedagog i svestrani umetnik za sobom ostavio veliki trag, najpre u vidu skulptura i mozaika njegovih ruku delo koja se nalaze širom najveće potiske opštine.
Rođen u Senti, 1930. godine Ištvan Časnji je sa porodicom živeo u Bačkom Petrovom Selu. Njegov otac Ištvan bavio se prvo ribolovom, potom zemljoradnjom, a majka Ilona bila je domaćina. Zajedno su vodili brigu o troje dece, nadarenom Ištvanu i njegovim dvema sestrama.
Nakon završene osnovne škole u Bačkom Petrovom Selu, Ištvan Časnji nastavlja da stiče znanja u posebnoj školi u Novom Sadu, gde je poslat kao talenat za slikarstvo, ali je zbog rata prekinuo školovanje.
Upisao se u učiteljsku školu, radio je kao učitelj u Novom Bečeju, ali je završio i višu školu u Novom Sadu, te postao nastavnik likovnog i istorije.
Kao nastavnik je radio u osnovnoj školi Šamu Mihalj u Bačkom Petrovom Selu, ali i bečejskim Zdravko Gložanski i Petefi Šandor, gde je nekoliko godina bio i direktor škole.
Bio je na čelu bečejskih bioskopa, radio je na Radničkom univerzitetu i u Savezu sindikata. Uoči odlaska u penziju, radio je kao vajar opštine Bečej.
Vajarstvom se prvenstveno bavio u slobodnom vremenu. Početkom 70-tih godina prošlog veka imao je samostalne izložbe svojih skulptura u Beogradu i Puli, a godinama je učestvovao u radu Umetničke kolonije u Bečeju.
U početku se dosta bavio samo vajarstvom i njegove skulpture su se mogle videti na staroj pogači u centru Bečeja, u Goranskom parku, u kamp naselju pored Tise, ali i u baštama pojedinih bečejskih porodica.
Početkom 80-tih, pored skulptura, počeo je da se bavi i izradom mozaika. Od tih radova do danas se može videti grb Bečeja na dolmi kraj Tise, kao i u zgradi opštine, zatim skulptura koja podseća na pupoljak pored zgrade PIK- a Bečej, spomen zid kod gradske kuće ili reljef na zgradi zanatlija – sve je to njegovih ruku delo. Spomenici od mozaika takođe se nalaze i na ulazu u Mileševo i u centru Bačkog Petrovog Sela.
U penziji nastavlja da se bavi umetnošću, pa je u Bačkom Petrovom Selu postavljena bista poznatom tamošnjem doktoru Imreu Kišu.
Izradio je i bistu poznatog ministra prosvete u Mađarskoj Klebelsbergu. U to vreme takođe je nastavio izradu skulptura, manjih mozaika, čak je radio i sa uljem na platnu, ali su ti radovi uglavnom bili namenjeni porodici i poznanicima.
Iz braka sa Rozom dobio je dvoje dece – Dianu i Deneša.
Građani opštine Bečej i njihovi gosti mogu i nakon smrti ovog svestranog umetnika i pedagoga da se dive njegovom izražaju i radu, koji su ovdašnje kulturno blago.
Časnji Ištvan bio je profesor i u bečejskoj gimnaziji. Tokom tri razreda sam bio član likovne sekcije i kod njega sam maturirao. Nastavnik Časnji je bio tih i fini čovek.