Oni su pisali knjige o delu fudbalske istorije u Bečeju
Oni su pisali knjige o delu fudbalske istorije u Bečeju

Blizu su istine oni koji tvrde da sve što nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo. Upravo iz tog razloga je velika vrednost objavljivanja monografije „Fudbal u Bečeju 1911 – 1975“, autora Borisa Lozanova i Nedeljka Stojkovića. Ali, uvek ima neko ali…

Nije jasno zbog čega se oročilo na 1975. godinu, pogotovo što su tek posle tog vremena, poslednje decenije prošlog veka stigli daleko veći uspesi fudbala u najvećoj varoši kraj našeg parčeta Tise. Jer, Bečej je tada šest sezona igrao u eliti, a u leto 1995. godine, kao četvrtoplasirani, takmičio se u Intertoto kupu, a godinu dana kasnije u kvalifikacijama za kup UEFA.

I dok recenzent knjige Snežana Ilić naglašava da je posebna vrednost monografije što je pisana na osnovu arhivske građe i da na izuzetan način osvetljava period nastanka, razvoj i uspon fudbalskog sporta u Starom Bečeju, što je u velikoj meri tačno, ali se stiče utisak da je, upravo, to doprinelo da knjiga nema „dušu“.

Autor Nedeljko Stojković je isuviše pratio arhivsku građu, što je, donekle, razumljivo kada kao istoričar radi u Istorijskom arhivu, a malo se oslanjao na razgovore sa ljudima, koji su, u nedostatku pisanih izvora, kao direktni stvaraoci istorije bečejskog fudbala neprocenjivo blago.

Kako nema pisanih dokumenata o vremenu nastanka prvog fudbalskog kluba u Bečeju, ne pomaže arhivska građa, ali autor je bio slobodan da ospori dva datuma u grbovima Bečeja, raniji 1920. i sadašnji 1918.

-Ako se znaju istorijske okolnosti 1918. godine, kada se jedan društveni sistem (Austro Ugarska) raspao i na prostoru Vojvodine je bilo vrlo turbulentno, upadalo se u kuće bogataša, nikome nije bilo do sporta, već je gledao kako da sačuva svoju glavu i bogatstvo, to je verovatnije da je klub osnovan 1919. godine, tvrdi Nedeljko Stojković piše na 33, a onda na 75. stranici dodaje. Dok su još trajale borbe na frontu Drugog svetskog rata, počinje obnova starih i osnovanje novih fudbalskih klubova. BASK je obnovljen 5. novembra 1944, a 5. marta 1945. godine osnovana je, jasnije se ispostavilo, naš najtrofejniji klub Crvena zvezda.

Predstavnik opštine Dane Mandić i veterani u prvim redovima
Predstavnik opštine Dane Mandić i veterani u prvim redovima

E sad, kako to onda nije mogao da se osnuje posle završetka Prvog, a sad može i dok traje Drugi svetski rat!? Kao „kum“ sadašnjeg naziva „OFK Bečej 1918“ i autor izložbe u Gradskom muzeju i galeriji Bečej „Iz istorije fudbala u bečejskoj opštini“  i pratećeg kataloga još 1983. godine, i dalje tvrdim da je godina osnovanja prvog fudbalskog kluba u Bečeju 1918. Do takvog saznanja došao sam prilikom istraživanja i razgovora sa tadašnjim fudbalskim veteranima. Andraš Buković, čija je porodica bila u dobrim odnosima sa porodicom osnivača kluba Nandora Gerbera, a bili su i komšije, pojasnio mi je da je Gerber, koji je i pre Velikog rata bio ljubitelj nove igre fudbala, upravo da bi sačuvao glavu, bogatstvo, osnivanjem fudbalskog kluba OŠC dokazivao lojalnost novoforiranoj državi i sačuvao, upravo, glavu i bogatstvo, a kasnije potvrdio ljubav prema fudbalu kao mecena istog. Novoformirani klub je prve prijateljske utakmice odigrao 1919. sa Vrbašanima, a godinu dana kasnije uključili su se u takmičenje Subotičkog podsaveza. U razgovoru sa ljudima stiže se do podataka koji se ne nalaze u arhivskoj građi.

Zahvalnicu je primio jedan od najstarijih živih bečejskih fudbalera Arsen Džilitov
Zahvalnicu je primio jedan od najstarijih živih bečejskih fudbalera Arsen Džilitov

Zapažen je i doprinos Borisa Lozanova u sakupljanju starih fotografija, mada ih u porodicama bivših fudbalera ima daleko više, ali čudi njegova tvrdnja da u knjizi nema falsifikata, kada je već na naslovnoj stranici nalazi zastavica koju je klub lansirao sredinom devedesetih godina prošlog veka, a ne u periodu koji monografija obrađuje. Takođe su između korica knjige publikovani suveniri iz istog perioda, kao i biografija jednog od najuspešnijih članova, igrača, trenera i sportskog radnika Milorada Tatalovića, čiji je najveći doprinos razvoju fudbala u Bečeju, upravo, posle 1975. godine.

-Ideja o čitavom projektu potekla je od veterana Ljubomira Radovića, a moje viđenje je da knjiga ugleda svetlost dana na 110 godina od donošenja fudbalske lopte u Bečeju. Iz tog razloga je sve urađeno za tri meseca, naglašava Boris Lozanov.

Logističku podršku autorski trio je imao u opštini Bečej, bez čije pomoći projekat ne bi bio realizovan.

Profesor Milivoj Gajinović (86) je nastariji živi bečejski fudbaler
Profesor Milivoj Gajinović (86) je nastariji živi bečejski fudbaler

-Lokalna samouprava je tu da na sve načine podržava sport, pa i kroz ovakav format izdavaštva. Dobro je imati ovakvu publikaciju, jer ko ne poznaje sopstvenu prošlost, ne može se nadati uspešnoj budućnosti. Mi smo tu da i da stvaramo uslove za sadašnje i buduće generacije, pa dužnu pažnju poklanjamo i izgradnji sportske infrastrukture, naglasio je na promociji knjige član Opštinskog veća zadužen sa omladinu, sport i turizam Dane Mandić.

Na kraju svega što je lepo, jedna tužna konstatacija. Fudbalski radnici bi istinski morali da se zamisle što u njihovim redovima nema čoveka koji bi mogao da napiše stručnu recenziju o fudbalu, pa je to uradila teolog.

1 KOMENTAR

  1. Imao sam čast i zadovoljstvo da skromnim doprinosom i učešćem budem deo bečejskog sporta. Jedan sam od osnivača rukometnog sporta u Bečeju i prvi golman istog kluba, ( knjiga Aleksandra, Saše Obrovaačkog), Svoju fudbalsku karijeru sam započeo u podmlatku FK „Textilac“ koji je bio jedan,ako ne i najbolji podmladak u Vojvodini i fuzijom Textilca i BSK-a 1958 godine,ušao sam u prvi tim novoosnovanog fudbalskog kluba „Bečej“ kao najmlađi igrač ( rođen sam 23.12 1941 god.)Pamtim dosta o bečejskom fudbalu u periodu 1957- 1959 kada sam otišao iz Bečeja u Zemun,gde i danas živim. Knjigu ne mogu da komentarišem,pošto je još nisam pregledao.Voleo bih da sam znao za pripremu pisanja knjige,možda bih nekim svojim sećanjima pomogao da se knjiga dopuni meni znanim događajima. Video sam da je na promociji bio moj uzor i saigrač Gaja što mi je dragoTim u kojem sam bio akter je: Gavanski,MARTINOVIĆ,Gajinović,Čojanović,Baničević,Lukač, Džilitov,B.Jozing,Uzelac,Fiveši,Šutović. Igrali su još: N.Doroslovački,P.Jarava,Bukvički,Đema,P.Lazarević,P.Milovanov,Mihok,M:Savin…….

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име